Sunday 4 February 2018

Anjes Marten Ligan - Srećni ljudi čitaju i piju kafu


Izdavač - LAGUNA

''Htela sam da spavam, san će mi pomoći da zaboravim.''

Dijan je imala savršen život. Bila je supruga i majka, kao i vlasnica kafe knjižare Srećni ljudi čitaju i piju kafu.
Ali kada u saobraćajnoj nesreći izgubi muža i ćerku, iznenada gubi i sama volju za životom. Godinu dana živi sama, zatvorena, udaljenja od svih i svakoga, jedina osoba kojoj dopušta da je vidi jeste Feliks, njen prijatelj.

''Makar to bilo poslednje što ću uraditi pre nego što umrem, svima ću pokazati da mogu da idem do kraja.''

A onda jednog dana iznenada odlučuje da se preseli u jedan gradić na irskoj obali i da promeni svoj život. Niko iz njene okoline ne veruje da je sposobna da uradi tako nešto, ali ta odluka će joj doneti velike promene u život.

''Nikada nisam podnosila rastanke.''

Upoznaje Edvarda, uzdržanog fotografa i njegovu porodicu.
U samom početku, njih dvoje se nikako ne slažu, oboje oštećeni i mrzovoljni. Međutim tanka je linija između ljubavi i mržnje i tako dozvoljavaju sebi da ponovo zavole...

''Nekoliko sati bez njega i već mi je nedostajao.''

Ja sam se zaljubila u naslov knjige, zaista jesam... I toliko sam želela da je zavolim i da je obožavam, ali, nije ispalo tako.
Svi junaci su plitki i površni.
Svi imaju neke priče koje po pravilu treba da pogode i da rasplaču, ali mi ništa nije bilo dovoljno uverljivo. Stil pisanja nije dovoljno dobar za ovakve teme.

''Šta očekuješ od mene?''
''Da uzmeš svoj život u svoje ruke... i doneseš neke odluke.''

Kraj knjige je glup, glavna junakinja je dosadna, Edvard je naporan. Nije postojalo ništa što bi me vezalo za ovu pričicu.
Ovo je samo moje mišljenje jer znam da postoji dosta ljudi koji ovu knjigu vole, ali ja nisam jedna od tih.

''Ne treba da mi služiš kao štaka o koju ću se oslanjati, niti kao lek, jer zaslužuješ da budeš bezuslovno voljen takav kakav si. I znam da te... ne volim na pravi način. Bar ne još. Moram najpre da se saberem, da postanem jaka, da ozdravim. Tek kada mi više ne bude bila potrebna ničija pomoć, moći ću ponovo da volim. Iskreno da volim. Razumeš li?''

U svakom slučaju, kratka je, pa se srećom brzo pročita.
I jedna je od onih koje se nikad ne bih odrekla upravo zbog naziva i same posvete koja je na prvoj stranici. 

''Ne isključuj me iz svog života.''
''Čak i da hoću, ne bih to mogao.''

2,5 zvezdice.

''Srećni ljudi piju i vode ljubav.''